GORKA ISTINA-MUHAMMED EL-GAZALI

Knjiga koja nikoga nece ostaviti ravnodusnim. Muhammed El-Gazali, veliki alim, dao je odgovore na odredjena pitanja koja su i danas aktuelna.
Ovdje cemo insaAllah prenijeti samo dio njegova pisanja.

1.Jesmo li na pogresnom putu?

........Duboko ukorijenjena mržnja spram islama i njegova ummeta ne prestaje, a Evropa i Amerika su u ovom pitanju na istoj liniji.
Ljudi su bili nemalo iznenađeni kad je ministar obrazovanja u Francuskoj izdao nalog da se Jacques Cloud Rivierre odstrani sa visoke dužnosti koju je obavljao na Univerzitetu, te da se oduzme titula doktora nauka istraživaču i naučniku Henrvu Rocku. U svojoj doktorskoj disertaciji potonji je dokazao da genocid nad Jevrejima u nacističkoj Njemačkoj nije ništa drugo do obična izmišljotina, te da nema nikakve osnove tvrditi da je u gasnim komorama stradalo šest miliona Jevreja. On je naveo naučne dokaze koji su bili dostatni da mu Univerzitet dodijeli diplomu doktora nauka, jer nauka ima zadnju riječ. Međutim, jevrejske organizacije su se naljutile, a pošto su Jevreji razmaženi u kršćanskom svijetu, moralo se, da bi bili zadovoljni, udovoljiti njihovim željama.
Prije ovoga događaja, u Francuskoj zabilježen je još jedan iznimno čudan događaj. Kada je Roger Garaudy primio islam, optužen je pred sudom da je objavio rat "uzvišenim principima čovjeka", a izdavači su se složili da mu neće štampati knjigu i da neće surađivati s njegovim pomagačima. Sa stanovišta materijalnih primanja, njegova budućnost je bila došla u pitanje, ali je do kraja ostao uspravan i čvrsto oslonjen na Allaha....

3. Ljudi na vlasti i obaveze prema islamu

....."Od Georga Drugog, kralja Engleske, Francuske i Norveške, Hišamu Trećem: Uz naše svesrdno poštovanje, čuli smo za veliki napredak nauke u Vašoj zemlji koja cvate zahvaljujući Vašoj pažnji, pa smo, za dobrobit naše zemlje, željeli se okoristiti tim vrlinama, kako bismo proširili znanje u našoj zemlji, koja je neznanjem okružena sa sve četiri strane. Kćerku naše sestre princeze Duban smo postavili na čelo izaslanstva, a sve su to kćeri plemićkih porodica Engleske. Vaš vjerni sluga George."

U jednom historiografskom radu, dr. Abdul-Hdi et-Tzi, kao oštrouman istraživač, prebacuje Ibn Haldunu što je zanemario događaje koji su zavređivali da budu zapisani. On kaže: "Spomenut ću, naprimjer, pismo Johna, kralja Engleske, halifi En-Nasiru, dostavljeno posredstvom ambasadora, posebno poslanog na dvor Muvehhidina (608-1212 h. god.). U tom pismu stoji zahtjev za vojnom pomoći Muvehhidina kralju protiv crkvenih službenika, plemićkih i drugih porodica. U znak zahvalnosti, kralj Engleske obećava da će on i njegov narod prihvatiti islam." Dr. Et-Tzi kaže: "Ovako važan citat engleski izvori opširno navode, spominjući detaljno svakog od učesnika, a Ibn Haldun to prešućuje."

Ako je ovom šutnjom ili nemarnošću povrijeđena nauka, kao što primjećuje ovaj istraživač, mi smatramo da je ovim više povrijeđeno islamsko misionarstvo. Jasno je da političari uh vremena nisu ispunili obaveze prema islamu i da nisu pokazali željeni interes da svoju civilizacijsku superiornost iskoriste za njegovo širenje, makar putem međusobne kulturne saradnje! Kako to objasniti?

5 Zablude sekularista

Jedan od učesnika naučnog skupa "Islam i sekularizam" upita me: "Zašto nisi odgovorio na pitanje dbr. Fuada Zekerija:
šta islam može učiniti da riješi problem egipatskih dugovanja"?
Rekao sam, smatrao sam da je pitanje bezazleno! Da je pitao šta islam može učiniti da pravi greške pristalica sekularizma na polju ekonomije, brzo bih odgovorio.
On reče: "Koje su to greške?"
Ogovorio sam na pitanje sljedećim riječima: Nakon Drugog svjetskog rata Egipat je bio kreditor, egipatska rinta je bila pet puta jača od američkog dolara! Sta je ucinilo od zemlje kreditora zemlju dužnika? Zbog čega je sada vrijednost funte na ulicama pola dolara? To su djela sekularista na polju ekonomije i njihova genijalnost u pustosenju materijalnih i etičkih dobara. Apsurdno je da oni kriju svoj neuspjeh pod plašt uobraženosti i ubjeđivanja drugih u vlastitu sposobnost! Zatim ćeš muslimane pitati:
"Sta ćete učiniti da riješite problem? Problem koji su oni stvorili i posijali?" Moj sagovornik mi reče: "Mnogi ovo pitanje često postavljaju. Zaboravimo ono što je bilo i odgovorimo mi." Na to sam mu rekao: Uredu, mi ćemo u ime islama djelovati, imajući u vidu sljedeće činjenice:

Prvo: Iako dugujemo 36 milijardi dolara, otprilike duplo više egipatskog blaga se nalazi u bankama u inozemstvu. Treba povratiti (u Egipat) sve to ili veći dio toga blaga.

Drugo: Naša proizvodnja, generalno gledajući, zapanjujuće je slaba: kod nas se (aktivno) radi jedan sat dok se na čitavom dunjaluku radi osam sati. Direktori i utjecajni ljudi nemaju entuzijazma i (nacionalne) svijesti. To treba promijeniti.

Treće: Krajnje je vrijeme da se stane u kraj raskošu i rasipništvu, da se ustane u borbu protiv droga i svih alkoholnih pića, da se velikim trbusima naloži stezanje kaiša, kako bi živjeli kao i ostali ljudi.

Četvrto: Kada bolje razmislimo, vidimo da siromašna zemlja čini što je u njenoj moći kada su njene obaveze u pitanju. Ali, ono što Egipat plaća (za dug) odlazi na kamate, na plaće stranih službenika i eksperata, koji prigrabiše razvojne projekte(!). Bogate zemlje pljačkaju, otimaju, varaju i obmanjuju. Sve to treba obznaniti i prekinuti sa tom praksom.

Islamske zajednice u inozemstvu

.....Jedan mi prijatelj reče: "U mnoštvu ovih zajednica ne vidim ništa loše". Rekoh mu, to je tačno kada bi one bile na specifičan način podijeljene: udruženje za izučavanje arapskog jezika, omladinsko udruženje, udruženje za fizičku kulturu i sport, udruženje za podsticanje na brak između europeiziranih sunarodnjaka, udruženje za turistička putovanja, udruženje za izučavanje sumnji raznih misionara i orijentalista, udruženje za kontakt sa političkim partijama i institucijama Francuske...
Sto se tiče podjele ovih, brojem ograničenih, islamskih grupacija na konzervativce i moderniste, na aktivne i sufije, na malikije i hanefije, na šije i sunnije, na Arape i nearape itd., to je belaj čijih se posljedica treba čuvati. Ako je danas za potcijeniti, možda će već sutra to zlo sve odvesti u propast. Ja sam upozoravao i još uvijek upozoravam, da se stare boljke ne prenose u ovo novo društvo. Znam da Evropljani žele da pripadnicima ovih zajednica zavladaju loše strasti i navike. Međutim, ove strasti, premda izobličene, imaju manju moć uništavanja jednog naroda od želje za vlašću, dokazivanja u društvu (po svaku cijenu) i od preobražaja ljudi u skupine koje vode najpodliji i najlošiji među njima.
Moj prijatelj mi reče: "Pet ljudi se skupilo u želji da osnuju udruženje. Jedan od njih reče da je predsjednik javnog udruženja, drugi daje zamjenik predsjednika javnog udruženja, treći da je javni zastupnik udruženja, a četvrti da je javni kontrolor udruženja". Rekoh, peti je trebao reći da je javni član udruženja. Samo bolesne duše i prazni mozgovi imaju ovakvu želju za vodstvom, izmišljajući mnogobrojne odjele za udovoljenje dječijim željama.
Moj je savjet svakom muslimanu koji živi u jednoj od europskih država da bude, formalno i stvarno, predmet arsijenja naroda u čijoj zemlji živi. Ovo divljenje moći će postici jedino ako bude impresivno djelovao, dokazujući tako ispravnost vlastitog odgoja, kulture i ponašanja. Tek tada je za očekivati da će opstati i biti uspješan u svome radu.
Islam s velikim prezirom gleda na duševne bolesti, atrajući ih lošijim i štetnijim od tjelesnih oboljenja. I stvarno, sljepoća je blaža bolest od nemogućnosti zapažanja; goropadni izgled lica je lakša bolest od z^ropadnosti duha. U jednom Vjerovjesnikovom hadisu SČ traži zaštita od nekoliko duševnih bolesti koje srozavaju tovjekovu vrijednost (u odnosu na druga stvorenja) i njegovu produktivnost i koje, na društvenoj razini, sprječavaju narode da dosegnu prosperitet. Hadis je vjerodostojno prenesen, a glasi:
"Moj Bože! Utječem Ti se od brige i tuge, utječem Ti se od nemoći i Ijenosti, utječem Ti se od plašljivosti i škrtosti, umećem Ti se od (nepotrebnog) duga i tiranije ljudi... "
Osam bolesti su korijeni ružnog drveta, koje se mora posjeći, jer svaki od tih korijena štetno djeluje. A koliko štete nanose svi zajedno? Osmotrimo brzo svaku od ovih osam bolesti:

1.Briga je zaokupljenost srca onim što izaziva potištenost, koja nije u stanju odagnati je. Zabrinut čovjek se sa životom nosi samo jednim dijelom vlastite energije, jer je onaj drugi dio sputan i okovan.

2. Tuga je poraz duše od bola koji ju je savladao. Takva osoba misli daje njen život stalna jesen, ona je zatočenik vlastitog jada, stalno prikovana za zemlju i, kao takva, rijetko može uraditi nešto veliko.
3. 4. Nemoć i Ijenost su dvije bolesti koje su, po mom mišljenju, bolesti trećeg svijeta. Vidiš čovjeka koji svojim rukama načini nešto zaista nekvalitetno, iako je mogao do kraja poboljšati kvalitet. Ili, vidiš čovjeka koji se dvoumi o tome da li da uči kišnu dovu, a voda mu skoro nadohvat ruke. Vidio sam neke koji prekrštenih nogu sjede pored gomile smeća i uopće ne razmišljaju o tome daje počiste. Vidio sam one pored kojih voda neprestano kaplje sa česme, ali oni ni ne razmišljaju da je poprave. To je ravnodušnost koja se javlja kod pojedinaca, a zatim po inerciji obuhvata društvenu okolinu i odjednom shvatiš da siromašni narodi žive na plodnoj zemlji i da narodi koji izgube moć zapažanja omogućavaju strancima da nahrle na njihova vrata i da iz utrobe njihove zemlje odnose tečna i čvrsta rudna bogatstva.

5.6. Plašljivost i škrtost su dvije uzajamno povezane bolesti. Onaj koji škrtari svojim imetkom nikada neće oplemeniti svoj duh, ali onaj koji je plemenite duše neće biti škrt kada je njegov imetak u pitanju. I kukavica i škrtac neće okusiti slast raskošna života. A kako da se to dogodi kada će se plašljivac pokušati iskupiti za svoj bijeg riječima: "Da se kaže: 'Pobjegao je, Allah ga prokleo', bolje je nego da se kaže: 'Umro je, Allah mu se smilovao'." Ili će se škrtac pokušati iskupiti, brižljivo čuvajući svoje bogatstvo, srozavajući na taj naan svoj stid i svoje ja do donje granice ljudskoga dostojanstva.

7 I 8 DUG I TIRANIJA LJUDI Želimo skrenuti pažnju da je pozajmljivanje novca i drugih stvari bez veće nužde, a za sitne prohtjeve, u nemoći da se dug vrati, ustvari, ta krađe. Jer, kradljivac, da bi udovoljio vlastitim željama, zaboravlja da drugi polažu prava na ukradenu imovinu. Isti je slučaj sa pozajmljivanjem bez razumnog razloga. Tiranija ljudi je zlo koji pritišće život plemenitih Kudi, i to toliko da im je i smrt od njega draža. Nesretan je život onoga čovjeka koji, premda prividno slobodan, mora prijateljevati sa svojim neprijateljem.

1 7 Oni koji preziru Šerijat

Prezirem pretjerivanje i ekstremizam, čak i onda kada je ibadet u pitanju, što je sasvim prirodno i kod drugih ljudi. To je, zapravo, put na koji me islam obavezuje i na KOJI svoju dušu preusmjeravam kada skrene udesno ili ulijevo. To znači da volim umjerenost i to isto zahtijevam od drugih, jer je islam vjera srednjega puta. Stoga sam osjetio nelagodnost kada sam pročitao neke radove u kojima Bijesni "intelektualci" pišu o navodnom ekstremizmu, a prvi cilj im je napad na islam i "zakopavanje" njegovih propisa ili, preciznije, njegovo isključenje iz javnoga života. Neki su možda protiv javnih demonstarcija u kojima se poziva na primjenu islamskih propisa, jer su, kao takve, opasne po javnu sigurnost ili zato što taj proces treba da se razvija na jedan svrsishodniji i mudriji način.

Ozbiljna izgradnja vjersko-moralnog kodeksa treba se odvijati u tišini i smirenosti. Ne treba nikome smetati to što će neko prigovoriti na ovo ili ono sredstvo, ali nije li pravo prigovora samo izgovor za vrijeđanje zagovornika obnove islama i podastiranje teze da povratak islamu znači civilizacijsku nazadnost i primitivizam?

Znam ljude koji nikada nisu kročili u džamiju, niti su kada oborili svoje poglede od stida, ali jesu iskoristili priliku da, pod izgovorom borbe protiv ekstremizma, napadaju islam. Za njih su zabrana alkoholnih pića i razvrata i borba protiv razbojništva i anarhije zastrašujući ekstremizam, a nikako znak bogobojaznosti ili istinite Objave.
Ono što je njih ohrabrilo na taj korak i otkrilo njihove namjere je to što se pročulo da su velike sile, neprijateljski nastrojene prema islamu, odlučile da se suprostave svakom pokušaju uvođenju Serijata u društveni i javni život, prijeteći im otvoreno. To je bio išaret i mig da se pokrene napad na islam i da se u korijenu uništi.

Kao da se historija ponavlja! U početku islama licemjeri su slijedili neprijatelje ummeta u njihovoj mržnji prema Objavi i njihovom odbijanju njenih propisa, pa je o njima bilo objavljeno: "Zato što ne vole ono što Allah objavljuje i On će djela njihova poništiti". (Muhammed, 9)
I isto tako: "To će biti zato što su ono što izaziva Allahovu srdžbu slijedili, a ono čime je On zadovoljan prezirali; On će djela njihova poništiti." (Muhammed, 28)

Iz svojih jazbina izašle su zmije otrovnice, koje o islamu ČUDNIM prezirom govore. Ako pozitivno-pravni ustavi POJEDINIH (muslimanskih) zemalja sadrže odredbu da je islam državna religija i osnovni izvor njihovih zakonodavstava, onda se ovi zlobnici mogu optužiti da žele slabljenje društva na račun vanjskog faktora, tj. da su nepnjatelji države ili, da upotrijebim islamski termin, otpadnici od vjere.
Borba protiv ekstremizma neće nikada biti iskorištena za borbu protiv islama, jer ovakvima nećemo dozvoliti da se ostvari ono što su naumili.

O muhadžiri! Šta će s vama biti kod vas zadesi pet stvari, a Allaha molim da ih ne doživite:

1. Nikada se u jednom narodu ne pojavi blud koji se javno čini, a da ga ne zadese bolesti koje prethodnici togi naroda nisu imali.

2. Kada god jedan narod odbije davati zekat, Allah odbije da mu spusi kišu s neba, i da nije životinja nikada im ona ne bi bila spuštena.

3. Kada jedan narod počne varati na vagi i kantaru pogodi ga sušna godina, silna oskudica i despotizam vladara.

4. Kada njihovi vladari počnu suditi mimo Allahovih zakona i propisa, Allah će dati da njima zagospodari i zavlada njihov neprijatelj, koji će ih lišiti onoga što sa imali.

5. Kada god njihovi lideri zapostave Allahovu Knjk: Sunnet svoga Vjerovjesnika, Allah će dati da njih:: međusobni odnosi budu loši.

sa ovim zavrsavamo sa predstavljanjem ove knjige